MODELARSKI CENTAR VARAŽDIN

 Prvi graditelji modela zrakoplova
 
Zrakoplovno modelarstvo u Varaždinu ima svoje korijene u godinama koje su prethodile prvom svjetskom ratu.
Časopis Zvono, donio je u Zagrebu 31. listopada 1908. godine zanimljiv članak: Može li se problem aerodinamičkoga zrakoplovstva smatrati riješenim ?, čiji je autor bio profesor Gimnazije Josip Publiković. Osim stručnim razmatranjima o problemima leta zrakoplova prof. Publiković izrađivao je leteće modele prema svojim nacrtima. Kako je u Varaždinu izvrgnut omalovažavanju, uspješno je priredio nekoliko javnih uzleta modela svojih zrakoplova koji su tek kasnijih godina postali poznatiji kao helikopteri. Posebnost njegovog rada predstavlja konstrukcija aviona čiju je gradnju prekinuo radi nedostatka novca, a prema sjećanju starijih Varaždinaca konstrukciju je trebalo samo presvući platnom i ugraditi motor.
 
Nakon završetka I. svjetskog rata i kod nas se počinju javljati graditelji zrakoplovnih jedrilica koje su bile bez motora i time vrlo jeftine za izgradnju. Varaždinac Eugen Hajaš nakon što je izradio brojne leteće modele jedrilica, na temelju nacrta poboljšane jedrilice Vampir započeo je sa stolarima gradnju jedrilice u Poljancu, još u proljeće 1924.godine. Time je postao prvim graditeljem jedrilice u ovom djelu Europe. 
 
Osnivanje aerokluba "Naša krila"
Već 1905.godine u Parizu se na inicijativu aeroklubova Francuske, Belgije i Njemačke, sukladno s preporukama Međunarodnog olimpijskog komiteta, osniva FAI – Međunarodna zrakoplovna  federacija. Godine 1905. i zatim 1912. u Zagrebu se pokreće inicijativa za udruživanje hrvatskih športskih zrakoplovaca, ali skorim početkom Prvoga svjetskog rata, ova inicijativa pada u zaborav, a poslijeratnim stvaranjem Države Srba, Hrvata i Slovenaca naglasak je stavljen na  formiranje vojnog zrakoplovstva s izrazitom centralizacijom u Srbiji dok Zagreb, Varaždin i ostali gradovi u Hrvatskoj postaju zrakoplovna provincija.
 
Od prve inicijative za osnivanje aerokluba u Varaždinu 1927. godine trebalo je proći još tri godine da se ta ideja ostvari. Dolaskom profesora varaždinske Gimnazije Branka Rusana 1930. godine, osnovan je u Varaždinu Mjesni odbor Aerokluba Kraljevine Jugoslavije, Naša Krila. Osnivanje Aerokluba olakšalo je rad modelara  koji su svoje modele izrađivali neorganizirano bez stručne pomoći i potrebnog materijala. Članovi Aerokluba i vojske uredili su na Velikim Prelogima jednu livadu na koju je 15. rujna 1930. godine sletio avion PUSS-MOTH Oblasnog  odbora Aerokluba u Zagrebu, čime Varaždin dobiva svoje prvo uzletište, popularni Vinokovčak. I modelari su došli na svoj račun budući je teren bio pogodan za uzdizanje gotovih modela, nakon obavljene reglaže na terenima bliže samog grada. Mjesni odbor Aerokluba 1934. godine počeo je raditi na organiziranju zrakoplovnog podmladka  pri stručnim školama u Varaždinu, jer se u to vrijeme veliki broj mladića i djevojaka s oduševljenjem bavio izradom letećih modela – jedrilica.
 
Samo na varaždinskoj Gimnaziji bilo je učlanjeno 460 učenika i učenica, tako je u travnju 1935. godine Mjesni odbor Aerokluba  u Varaždinu bio najjača organizacija zrakoplovne mladeži u Hrvatskoj.
 
Budući u vladajućoj strukturi grada Varaždina nije postojao interes da se potakne razvoj zrakoplovnog športa, Aeroklub u predratnim godinama nije dobio nikakve prostorije za rad s mladeži, niti se moglo razmišljati o letenju jedrilicama ili avionima.
  
Zrakoplovni modelari na Gimnaziji u Varaždinu 25. studenog 1939. godine, pristupili su modelarskom tečaju koji su vodili Vjekoslav Jakopović i Dragan Prohaska. Ukupno 100 modelara i 10 modelarki pristupilo je tečaju, međutim osposobljeno ih je čak 160! Na kraju tečaja 31. listopada.1939. godine svima su podijeljene diplome, a nekima i nagrade. Tijekom tečaja održana je modelarska utakmica između modelara Varaždina i Čakovca, velika zrakoplovna izložba u gradu i čajanka podmlatka aerokluba. Modelari su tokom tečaja izradili 180 modela svih vrsta, izveli 900 zvaničnih startova s 80 letova preko 3 minute, 11 oko 4 minute itd. Pronađeno je 10 terena za uzletišta od čega 2 za prave jedrilice i avione.
 
Učenik Realne gimnazije Predrag Briksi uredno je pohađao i završio nastavnički modelarski tečaj u Zagrebu od 29. prosinca 1939. do 10. siječnja 1940. godine. Time je postao prvim nastavnikom zrakoplovnog modelarstva iz Varaždina.
 
Zrakoplovno modelarstvo u Varaždinu 1941-1945
Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske zrakoplovno modelarstvo potpalo je pod nadležnost nepolitičke organizacije Hrvatska krila, pod supervizijom Zapovjedništva hrvatskih zračnih snaga. Veliko zanimanje varaždinske mladeži za modelarstvo potaknulo je osnivanje modelarske škole u koju je iz zagreba 15. listopada upućen nastavnik modelarstva i zapovjednik Ernest Velikonja. Prvi modelarski tečaj u školi koja se nalazila u Aninoj ulici završen je u siječnju i veljači 1942. godine. Do kraja srpnja tečajeve je završilo oko 300 članova koji su održavali interna natjecanja, a 12. srpnja i uspješnu zrakoplovnu priredbu na uzletištu Vinokovčak. Iz 19. zrakoplovnog promičbenog jata (eskadrile) Hrvatskog zrakoplovstva pristigli su avioni i jedrilice s kojima je izvođen program i panoramski letovi.
 
Prvi pravi ispit modelara u Hrvatskoj značila je Prva zemaljska utakmica modela jedrilica u  Svetoj Nedjelji. Na I. Državnom natjecanju koje je održano 1. studenog 1942. godine na uzletištu jedriličarske škole, u kišovitom prijepodnevu natjecali su se modelari iz desetak gradova. Poslije podne vremenske prilike su se poboljšale pa su Varaždinci Mladen Prevolčić  u F.A.I. kategoriji, Mladen Feman u skupini modela slobodne gradnje i Marijan Miletić u skupini plosnatih modela, postali pojedinačni i ukupni pobjednici ovog prestižnog natjecanja. Kako do kraja rata u Hrvatskoj nije uspjelo održavanje niti jednog natjecanja modelara na razini državnog prvenstva, natjecanje u Svetoj nedjelji ostaje trajno zabilježeno u povijesti zrakoplovnog modelarstva u Hrvatskoj.
 
Poradi ratnih prilika, iz Zagreba nije stigla potvrda državnog rekorda leta modela MF-1, koji je izradio po svojim nacrtima Mladen Feman. Uzdignut iza Varaždinskog stadiona na izlučnom natjecanju varaždinskih modelara pred odlazak na spomenuto prvenstvo u listopadu, model je u termičkom stupu letio 1 sat, 50 minuta i 7.2 sekundi.
 
Neriješeno pitanje zrakoplovnog odgoja hrvatske mladeži  nakon niza neugodnih prepiski i pritisaka, dovelo je do sporazuma 1. srpnja 1943. godine, kojim Zapovjedništvo Bojnog zrakoplovstva svu djelatnost modelarstva na području NDH predaje zapovjedništvu Ustaške mladeži. Okružnica o ovom preustroju dostavljena je svim zapovjednicima Modelarskih škola Bojnog zrakoplovstva 1. kolovoza, ali u Varaždinu rad s modelarima Stožer ustaške mladeži počinje organizirati tek početkom 1944. godine. Modelarska škola u jesen 1943. godine radi u novim prostorijama u prizemlju zgrade u Kolodvorskoj ulici (preko puta zgrade socijalnog i mirovinskog osiguranja), ali ostaje bez iskusnih nastavnika modelarstva koji su unovačeni.
 
Veliko priznanje varaždinskim modelarima bio je odlazak Mladena Prevolčića, Zdravka Cepanca, i Ivana Putne na tečaj za nastavnike modelarstva u Središnju zrakoplovno-modelarsku školu u Gračanima. Školovanje je počelo 15. kolovoza 1944.godine, a poslije tri mjeseca, zaključni ispit položilo je 14 pitomaca od njih tridesetak. Među njima ispit su položila i sva tri Varaždinca. Dan prije zaključnog ispita u Gračanima se 27 pitomaca natjecalo na modelarskoj utakmici, većinom s modelima vlastite konstrukcije. I na ovom prestižnom natjecanju pobijedio je Zdravko Cepanec, a drugo mjesto pripalo je Mladenu Prevolčiću čime je ponovno dokazana prevlast modelara iz Varaždina.
 
Početkom 1945. godine prestaje s radom Modelarska škola Hrvatska krilau Varaždinu, jer su nastavnici modelarstva Zdravko Cepanec  i Mladen Feman povojničeni. Modelari su ipak nastavili u skromnijoj mjeri izrađivati modele u svojim kućnim radionicama.
 
Tijekom rata tragično je stradalo nekoliko izuzetnih varaždinskih modelara, među njima Ivan Putna, Konrad Ivanuša i Marijan Miletić. Zgrada u Aninoj ulici u kojoj je djelovala 1. modelarska škola uništena je bombama izbačenim 1945. godine iz američkih aviona.
 
Rad modelara u novoj državi 1945-1990.
 
Svršetkom rata varaždinski zrakoplovni modelari nastavili su tradiciju i već u lipnju 1945. godine, ponovno se okupljaju pod rukovodstvom Mladena Prevolčića. Ova skupina radila je u Slavenskoj ulici u napuštenoj zgradi obitelji Oblat, a školovanjem novih modelara jezgro se proširilo. Zaslugom iskusnih modelara dosta inventara i modelarskih publikacija Modelarske škole iz Kolodvorske ulice nije izgubljeno što je bilo značajno u vrijeme neimaštine.
 
Varaždinci su se jedini pojavili kao konkurencija Zagrepčanima na natjecanju I. Zemaljska utakmica letećih modela Federalne Hrvatske (prvo u Jugoslaviji!), koje je održano 02. rujna.1945. na zagrebačkom uzletištu Borongaj. Iako su ekipno i pojedinačno pobijedili Zagrepčani, Varaždinka Dubravka Mihalić u svojoj kategoriji osvaja odlično drugo mjesto. 
Povećanjem broja modelara Mladen Prevolčić i Slavko Novaković (modelar, pilot i konstruktor jedrilica, stradao na jedrenju u Daruvaru), osnovali su 14. rujna 1945. godine Zrakoplovnu grupu Atom Varaždin. Ova uspješna skupina modelara bila je do kraja godine raspuštena jer nije imala nikakva vanjska ideološka ili jugoslavenska obilježja.
 
Godine 1947. osniva se u Varaždinu Zrakoplovno društvo Varaždin, a modelari sudjeluju na velikom modelarskom natjecanju u Zagrebu (natjecalo se 50 modelara iz 6 gradova).
U ukupnom plasmanu Zrakoplovnih društva na Drugom saveznom zrakoplovnom sletu koji je održan 1949. godine u Rumi, modelari iz Varaždina zauzeli su 32. mjesto s osvojenih 240 bodova. 
 
Osnivanjem Aerokluba Varaždin u veljači 1954. godine dodatno je popularizirano zrakoplovno modelarstvo kao jedini oblik športske zrakoplovne djelatnosti. Prijašnja tri Aerokluba rasformirana su ponajprije poradi financijskih poteškoća, ali je već početkom 1955. godine u gradu djelovala modelarska radionica s 40 polaznika.
 
Varaždinski modelari nisu se u izradi svojih modela ustručavali primijeniti nove tehnologije, a uspješna suradnja s organizacijom Narodne tehnike u Varaždinu tome je znatno doprinosila. U ožujku 1955. godine dvadesetak modelara iz Varaždina  prvi put je u Čakovcu javno demonstriralo rad namjenskih Diesel motora, ali predviđeni letovi UC modela nisu se izvodili poradi neadekvatnog terena.
Poduzeće VARTEKS poklonilo je Aeroklubu kompletan električni vibrator za rezanje i obradu šperploča čime je olakšan i ubrzan rad modelara – ovim uređajem ponosilo se u to vrijeme svega nekoliko modelarskih radionica u Jugoslaviji. Varaždinac Ivan Reich  svojom konstrukcijom mlaznog motora za leteće modele koja je ušla u serijsku proizvodnju, pobijedio je na natječaju ZSJ .  
 
Logičan nastavak ovakve ekspanzije modelarstva bilo je pokretanje Varteks cup-a , natjecanja zrakoplovnih modelara u kategoriji jedrilica A-2. Ta športska priredba pokrenuta je 26. lipnja 1955. godine, dobila je 1956. godine međunarodni karakter i status prvenstva Jugoslavije. Bilo je to najmasovnije kvalitetno natjecanje za zrakoplovne modelare, a doživjelo je 12 izdanja s brojnim popratnim sadržajima i atraktivnim utrkama UC modela koje su održavane u samom gradu na više lokacija, primjerice na Kapucinskom trgu.
 
Krajem 1955. godine Aeroklub počinje organizirati sekcije zrakoplovnih modelara po Osnovnim školama i na Gimnaziji, a centralna modelarska grupa seniora radi u Aeroklubu s ukupno oko 200 članova. Aeroklub je u to vrijeme koristio za rad prostorije Narodne tehnike u ulici Vladimira Nazora kod gradske tržnice.
 
Najveći uspjeh postigao je u studenom 1955. godine modelar Mladen Prevolčić na natjecanju u Zagrebu za kup ZSH. Zauzeo je u kategoriji Diesel-penjača 2. mjesto i stekao pravo natjecati se u državnoj ekipi za Evropsko prvenstvo penjača. Uz njega ponajbolji modelar bio je Josip Vajdić koji je ujedno obnašao funkciju predsjednika Savjeta za zrakoplovno modelarstvo i pomladak . 
 
U svibnju 1957. godine Zrakoplovni odbor kotara Varaždin (osnovan je 01. siječnja1956. godine) organizirao je natjecanje zrakoplovnog podmlatka  i modelarskih klubova I., III., IV., i V. Osnovne škole iz Varaždina te N. Marofa, Ludbrega i V. Bukovca. Natjecanje je provedeno u kategorijama: zmajevi, baloni i modeli jedrilica  A-1 i A-3.   
Modelar  Mladen Prevolčić 28. siječnja 1958. godine primljen je u radni odnos Aerokluba Varaždin na mjesto nastavnika zrakoplovnih modelara, a neprekidno je bio angažiran u rukovodstvu Varteks cupa i u uredništvu Biltena koji se prigodno izdavao uz završetak natjecanja.
 
Najveći uspjeh zrakoplovnih modelara ostvario je Varaždinac Čedo Vertuš koji je na VI. Internacionalnom Varteks cup-u održanom 26. i 27. srpnja 1960. godine osvojio prvo mjesto u klasi modela jedrilice A-2, postavši prvakom države. Prelazni pehar ostao je u Varaždinu, a za ekipni uspjeh Varaždinaca zaslužni su bili: Brano Dondur, Josip Vajdić, Božidar Kezele, Franjo Turk, Branko Šanjek, Božo Koščec, Đuka Brlek, Dragoljub Radeta, Ivan Vigele, Krunoslav Jovan. 
 
 
Kao i u mnogim Hrvatskim aeroklubovima i u Varaždinu su se snage s vremenom  transformirale na letačke djelatnosti : padobranstvo, jedriličarstvo i motorno letenje. Modelarstvo je bilo u drugom planu, a vodeća modelarska grupa preorijentirala se u letačke djelatnosti ili se potpuno povukla. Varteks cup  je prekinut na žalost domaćih i brojnih modelara iz Europe. Najveći problem za rad modelara nastao je u travnju 1975. godine, kada je Aeroklub morao isprazniti svoje prostorije u gradu, na Franjevačkom trgu. Obećanje da će Grad za rad modelara osigurati drugi prostor nikada nije ostvareno usprkos brojnim zamolbama i protestima Aerokluba Varaždin.  
 
Godine 1978., u prostorima aerodromske zdrade u organizaciji Aerokluba održana su dva tečaja zrakoplovnog modelarstva, te se stvorila grupa od 20 modelara. Na smotrama i takmičenjima na žalost nisu zabilježeni neki ozbiljniji rezultati, no to nije obeshrabrilo Darka Habulana, Nedeljka Škutina i Nenada Horvata da nastave izrađivati modele što samostalno u kučnim radionicama ili u sklopu školskog tehničkog odgoja. No ipak ni to nije bilo dovoljno, modelarska aktivnost gotovo potpuno zamire. Kako se tradicija zrakoplovnog modelarstva ne bi potpuno uništila modelari Krešimir Hrastovec, Mario Gložinić  i Dražen Sačić povremeno su u okviru svojih mogućnosti održavali tečajeve za zrakoplovne modelare zainteresiranim učenicima Osnovnih škola u Varaždinu i manjim mjestima u okolici grada. Aeroklub Varaždin za modelare je osiguravao početničke modele - komplete jedrilica A-1 i A-2 . Krajem osamdesetih godina u Varaždinu je djelatnost zrakoplovnih modelara gotovo potpuno zamrla.
 
Modelarski centar Varaždin
 
Ipak ljubav za zrakoplovno modelarstvo nije izbljedila do kraja. Polako se počinju  pojavljivati stariji modelari na travnjacima sa modelima a uz njih i ”neki novi klinci“. Sazrijeva ideja o ponovnom okupljanju i revitaliziranju zrakoplovnog modelarstva u Varaždinu. Zahvaljujući razumijevanju ravnatelja i učitelja tehničkog odgoja IV osnovne škole 2000. godine pokreče se prvi tečaj zrakoplovnog modelarstva za učenike škole. Polako se počela formirati osnovna baza. 
 
Tečajevi se održavaju svake školske godine te je i rezultat polako sve vidljiviji. Mladi zrakoplovni modelari, pod vodstvom Nenada Horvata, polako se počinju pojavljivati na smotrama i takmičenjima i bilježe sve bolje rezultate, kako sa slobodnoletečim modelima tako i sa modelima na daljinsko upravljane. Postalo je neminovno pa inicijativom Krešimira Hrastoveca i Nenada Horvata krajem 2001. godine je osnovan  Modelarski centar Varaždin.

Web by eSENTIO