Klub podvodnih aktivnosti "Drava" Varaždin
Začeci ronilaštva u Varaždinu
Začeci ronilaštva u Varaždinu sežu od prije više od 30 godina, jer se već tada ukazivala želja mladih Varaždinaca, a i potreba za jednom takvom aktivnošću. Tako je već 1970. osnovan klub u organizaciji tadašnje Narodne tehnike, no na žalost ti početni impulsi nisu bili dovoljno snažni da ovom sportu i aktivnosti daju pravi zamah. Egzistirajući svega oko godinu dana, njegov rad se ugasio, ronilaštvo je zamrlo i punih deset godina ovaj se sport u gradu gotovo nije ni spominjao.
Osnivanje KPA drava varaždin
Osamdesete godine grupa entuzijasta koju su sačinjavali Vladimir Maruševac, Darko Harasimluk, Miljenko Vidović i Zvonimir Bosanović počinje se dogovarati o ponovnom osnivanju ronilačkog kluba. Naišavši na razumijevanje tadašnjeg SUP-a, a naročito Marijana Vugrinčića, Štaba teritorijalne obrane i privrednih subjekata kao HE Varaždin i tadašnje Vodogradnje, počelo se s pripremama za osnivanje kluba. Istovremeno trojica: Vladimir Maruševac, Miljenko Vidović i Darko Harasimluk «probijaju led» odlazeći na tečaj s roniocima iz Vukovara, a u organizaciji kluba Mursa iz Osijeka, gdje stječu kategoriju «mlađi ronilac».
Povijesni datum je 21. veljača 1981. godine kada je stotinjak tadašnjih pionira, omladinaca i građana prisustvovalo Osnivačkoj skupštini Kluba podvodnih aktivnosti Drava Varaždin koja je održana u prostorijama tadašnjeg Partizana. Donosi se Statut kluba i drugi akti, usvaja se program rada, imenuje se Predsjedništvo, Nadzorni odbor i stručne komisije, te se za prvog predsjednika bira Petar Kovaček, a za tajnika Zvonimir Bosanović. Klub se učlanjuje u Savez organizacija za fizičku kulturu, te Narodnu tehniku.
Mjesec je veljača, klub je bez prostorija. Prva okupljanja održavaju se kod ograde kupališta na Dravi. Nekolicina članova kontinuirano trenira na snijegu i dogovara se o načinu budućeg rada.
Dio prve generacije tečajaca
Prvi poziv na zajednički trening je došao od ronioca iz Ptuja, pod vodstvom Milana Matijeviča koji su nam nesebično ponudili treninge na ptujskom bazenu Presretni. Više od dvadesetak članova je tako počelo sa svojim treninzima u vodi. U mjesecu maju se otvara bazen u Topličici kod Novog Marofa, te se nekoliko treninga održava tamo, sve do otvaranja bazena Varteks.
Paralelno s treninzima radi se na nabavci ronilačke opreme i adekvatnih prostorija u čemu svesrdnu pomoć pružaju Vodoprivreda nabavkom kompresora i dodjelom skladišnog prostora, HE Varaždin, Štab TO, te OSUP s kupnjom desetak kompleta ronilačke opreme.
OUR Parkovi, najviše zahvaljujući Vladimiru Malezu, dodjeljuju na korištenje jednu prostoriju na Dravskom kupalištu gdje se članovi mogu okupljati. Skupština samoupravnog fonda za općenarodnu obranu dodjeljuje financijska sredstva za obuku 23 člana kluba. Školovanje se odvija u Centru za podvodne aktivnosti Pula u Puli gdje su tadašnji instruktori Andrija Brodarić, Klaudija Melotti i Vladimir Miljević pružili mnogo zalaganja i nesebičnu pomoć. Trojica ronilaca stječu kategoriju «stariji ronilac», trojica potvrđuju kategoriju «mlađi ronilac», a 17 ih stječe zvanje «mlađi ronilac». Prije odlaska na školovanje tečajci prolaze i prve liječničke preglede. Ovaj početni školovani kadar je bio dobra osnova za daljnji uspješan rad. To je bio početak.
Tijekom jeseni, uz redovite treninge na području oko Drave koje smo nazvali «suhi» treninzi i treninge na bazenu Varteks te u vodama rijeke Drave koje smo nazvali «mokri» treninzi, 20.09. organizirano je logorovanje na jezeru HE Varaždin. Dana 23.10. zajedno s OUR-om Vodoprivreda Varaždin, organizirana je zajednička akcija «Ništa nas ne smije iznenaditi» NNNI '81.
Godina 1982.
Tijekom 1982. godine članovi KPA Drava izveli su, osim redovitih treninga, ukupno 13 raznih ronilačkih akcija za potrebe radnih i drugih organizacija, te 5 logorovanja. Ronilo se u tvornici Vartilen. Na HE Varaždin je izvršen pregled slapišta i dijela odvodnog kanala kako bi se utvrdile eventualne erozije. Izvršen je pregled svih pet mostova na odvodnom kanalu HE Varaždin. Na jezeru Motičnjak izvršeno je traženje i izvlačenje košare za vađenje šljunka te izvlačenje kamiona.
Klub je organizirao i izveo ekološku akciju čišćenja dijela toka rijeke Drave ispred Dravskog kupališta koja će se provoditi svake godine. Neki od članova kluba su se uključili u akciju dobrovoljnog davanja krvi.
Logorovanja su organizirana na jezeru Šoderica kod Koprivnice zajedno s tamošnjim klubom Društvo športova na vodi Šoderica s kojima smo uspostavili izvanrednu suradnju. Iduće veće logorovanje je organizirano u Puli za vrijeme prvomajskih praznika.
Od ostalih aktivnosti valja spomenuti uključivanje u vježbu NNNI '82. Stažno ronjenje kao stručno usavršavanje je organizirano u Puli.
Predsjednik kluba je bio Marijan Vitković.
Godina 1983.
Za potrebe radnih i drugih organizacija odrađeno je ukupno 37 sati ronjenja, a sudjelovala su 43 ronioca. Evo nekih od akcija:
Za potrebe OUR-a Vodoprivreda ronilo se u rijeci Dravi kod Donje Dubrave na miniranju ostataka starog mosta gdje su članovi u izuzetno teškim uvjetima, naročito zbog brzine strujanja, uspješno postavili eksploziv. Za potrebe HE Varaždin uspješno su izvedene ronilačke akcije za potrebe redovitih zimskih remonta, iako klub ne posjeduje adekvatnu opremu za zimske uvjete. Na jezeru Motičnjak učestvovali smo prilikom izvlačenja kamiona. Klub je organizirao ekološku akciju čišćenja dijela toka rijeke Drave ispred Dravskog kupališta. U suradnji s OSUP-om i članovima kajakaškog kluba Varteks - Strojoteks održana je vježba NNNI '83. za što je klub dobio i diplomu od Općinskog štaba civilne zaštite.
Sa tečaja „Stariji ronilac 1883.“ Miniranje ostatka starog mosta D.Dubrava 1883
Članovi kluba su sudjelovali u akciji dobrovoljnog davanja krvi. Logorovanja su realizirana na jezeru Motičnjak i s DŠV Šoderica na jezeru Šoderica, te u Novom Vinodolskom za vrijeme prvomajskih praznika. Stažno ronjenje kao stručno usavršavanje je realizirano na otoku Krku u mjestu Glavotok. Stažnom ronjenju je prisustvovao 21 ronilac, a ostvarena su 272 zarona. Tijekom boravka članovi su sami osmislili i bogat društveni život, naročito za mlade. Organizirane su tombole, maskenbali, modne revije i razne druge zabavne igre gdje su se svi zabavljali. 9No organizaciji ronjenja, u smislu sigurnosti, dan je poseban značaj.
U Institut za pomorsku medicinu u Splitu upućen je još jedan liječnik. Klub ima tri kvalificirana liječnika podvodne medicine: dr. Mihovil Posavec, dr. Ivan Herman i dr.Velimir Podobnik. U organizaciji Saveza za sportski ribolov na moru i podvodne aktivnosti Socijalističke Republike Hrvatske i Instituta Đuro Đaković iz Slavonskog Broda, održan je tečaj za Tehničke referente koji je uspješno završio Krešimir Levatić. Povodom Dana ratne mornarice trojica naših članova su dobila nagrade, a šestorica pohvale.
Predsjednik kluba je bio Vladimir Vidaček.
Godina 1984.
Tijekom 1984. godina klub je nastavio sa ronilačkim akcijama za potrebe radnih i drugih organizacija kao i trenažnim i natjecateljskim ronjenjima.
Za HE Varaždin izvođeni su u siječnju i veljači pregledi i čišćenja za potrebe redovitih remonta. Uvjeti za izvođenje ovih radova su izuzetno teški, jer zbog neadekvatne opreme dolazi do zaleđivanja, kako opreme tako i samih ronilaca. Nastojimo nabaviti opremu za zimske uvjete. Ponovno su izvršena snimanja mostova na odvodnom kanalu HEV-a.
Prva od radnih akcija od osnivanja kluba izvan varaždinskog i međimurskog kraja je izvedena u Dugoj Resi. Naime, u pamučnoj industriji je došlo do proboja gravitacijske brane hidroelektrane. Naši ronioci su u višednevnim akcijama vršili snimanja stanja neoštećenih dijelova i sudjelovali prilikom sanacije.
Izvlačenje aviona iz akumulacionog jezera HE Čakovec 1984.
Iako su članovi kluba od samog osnutka učestvovali u humanitarnim akcijama traženja i izvlačenja utopljenika, posebno nas je pogodio 10. studeni kad smo izvlačili tijelo našeg poznatog sugrađanina i pilota Stanka Horvata iz aviona potonulog u varaždinsko jezero, na dubinu od oko 9 metara, nakon pada. Sutradan su članovi kluba zajedno s djelatnicima HEV-a sudjelovali prilikom izvlačenja aviona pomoću izgrađene platforme i auto dizalice. Za ovu humanu akciju klub je nagrađen trofejem Florijan Bobić koji dodjeljuju sportski novinari grada Varaždina za humanost. Ronioci kluba su učestvovali u vježbi NNNI '84. Održana su dva logorovanja na jezeru Motičnjak: 27.05. Logor Mladosti, te logorovanje 30.09. U Novom Vinodolskom je održano logorovanje za vrijeme prvomajskih praznika.
Stažno ronjenje je organizirano tijekom ljeta na otoku Ugljanu u mjestu Guduće gdje je kampiralo više od šezdesetak naših članova. Ostvareno je 315 zarona i 288 sati boravka pod vodom. Članovi kluba upoznavali su se s florom i faunom našeg lijepog Jadrana, a mlađi članovi s življenjem u prirodi i ronjenjem.
Zajedno s Društvom za borbu protiv utapanja iz Zagreba, organiziran je po prvi puta tečaj za spasioca na vodi, a uspješno ga je završilo četrdesetak naših članova. Tijekom godine klub je organizirao nekoliko predavanja po osnovnim školama gdje su se mladi upoznali s ljepotama, ali i specifičnostima ronilačke aktivnosti, kao i s opremom koju klub koristi prilikom izvođenja akcija.
U školi Ivan Mažuranić u Vinici je održana Općinska smotra tehničkog stvaralaštva kojom prilikom su članovi kluba predstavili ronilačku opremu, održali predavanja te prikazali podvodne filmove koje smo sami snimili.
Godina 1985.
Te godine članovi kluba po prvi puta izvode ronilačke akcije za potrebe HE Čakovec, Hidroinga iz Varaždina, te Geotehniku iz Zagreba. U siječnju vršimo brtvljenja na propustima dilatacija kod strojarnice HE Čakovec. Za potrebe Geotehnike vršimo potrebna ronjenja prilikom sanacije pilota dvaju mostova na odvodnom kanalu HE Varaždin koja smo prijašnjih godina snimali. Od izuzetno teških akcija valja spomenuti ronjenja prilikom postavljanja i brtvljenja oplate za betoniranje šahtova za sidrene blokove plinovoda na rijeci Muri, a za potrebe Hidroinga .Za potrebe HE Varaždin izvršili smo dvadeset akcija, najviše tijekom mjeseca ožujka i srpnja, u kojima je realizirano oko 100 sati ronjenja. Za firmu Vartilen obavili smo čišćenja usisnih rešetki crpki za rashladnu vodu čime smo doprinijeli velikim uštedama, jer se rashladni bazen nije morao prazniti. Za firmu Transport iz Ludbrega vršili smo ronjenja traženja i izvlačenja košare za vađenje šljunka. Za potrebe Radne organizacije za ceste vršili smo ronjenja prilikom izvlačenja košare plovnog bagera i to s dubine od oko 30 metara. Za potrebe OSUP-a, radnih i drugih organizacija u 51. ronilačkoj akciji je sudjelovalo 38 članova kluba s ronilačkim kategorijama, a otprilike toliko i članova koji još nisu stekli ronilačku kategoriju.
Na rijeci Dravi kod kupališta standardno smo izveli ekološku akciju čišćenja . Dobrovoljci davanja krvi su se u ovoj humanoj akciji odazvali dva puta. Stažno ronjenje je klub organizirao kod Novalje na otoku Pagu, a ronioci su boravili u autokampu Straško. Tom prilikom je popriličan broj članova u 14 dana realizirao 412 zarona s ukupno 376 sati boravka pod vodom.
Nastavljeno je s permanentnim školovanjem članova kluba za više kategorije, kao i školovanja novih članova za početne kategorije. Tako su za kategoriju «stariji ronilac» školovana naša tri člana, a za kategoriju «mlađi ronilac» je školovano 9 članova.
Po prvi put klub je uspio nabaviti tzv. «suha» odijela koja ne propuštaju vodu i namijenjena su za ronjenja u hladnim vodama odnosno u zimskim uvjetima. Za te je potrebe u CPA Pula obučeno šestero najiskusnijih ronilaca. Pravi preporod u odnosu na ono u čemu smo ronili svih zima do sada. Uspjeli smo nabaviti i prvi gumeni čamac s izvanbrodskim motorom, te nismo više vezani samo za priobalje.
Realizirana je i prva kulturna manifestacija: izložba umjetničke podvodne fotografije Mihajla Filipovića pod nazivom «VODA I SVJETLO». Izložba je realizirana s KPA Sava iz Zagreba , SIZ-om Tehničke kulture općine Medveščak te Gradskim muzejom Varaždin.
Klub je za svoj rad dobio diplomu od Saveza za fizičku kulturu, te priznanje od strane Saveza socijalističkog radnog naroda Hrvatske povodom Dana ratne mornarice.
Predsjednik kluba je bio Ivan Herman.
Godina 1986.
I ova godina je bila bogata raznim akcijama. Na hidroelektranama Varaždin i Čakovec ronilo se za njihove redovite potrebe (remonti), te po pozivima za interventne situacije. Za potrebe Hidroinga sudjelovali smo na izvođenju drugog dijela radova na postavljanju plinovoda preko rijeke Mure. Za Geotehniku iz Zagreba nastavljeni su također radovi na sanaciji pilota mostova na odvodnom kanalu HE Varaždin, te je tako saniran most Svibovec. Po prvi puta je pregledan cestovni most preko rijeke Drave u Varaždinu na cesti za Čakovec Izvršena je ekološka akcija na Dravi ispred kupališta. Organizirane su dvije akcije dobrovoljnog davanja krvi.
Stažno ronjenje je realizirano na otoku Murteru, a članovi su bili smješteni u kampu Vučigrađa. Članovi kluba su usavršavali ronilačka saznanja te se usavršavali s novonabavljenom ronilačkom opremom. Prilikom odlaska na stažno nekolicina članova se morala uključiti u humanitarnu akciju i to u jutarnjim satima. Naime, na izlazu iz Karlovca s mosta preko rijeke Korane, sletjelo je osobno vozilo, a naši ronioci su brzim i pravilnim reagiranjem spasili život vozaču.
Po prvi puta u povijesti je izvršeno ronjenje na najvišem jezeru u Jugoslaviji, a to je Gornje jezero na Kriškim podima u sklopu Julijskih Alpi smješteno na nadmorskoj visini od 2154 metra. Normalno, tu su ekspediciju izvršili članovi našeg kluba. Medijski je bilo popraćeno samo u slovenskim planinarskim novinama.
Dobivamo oglasni prostor u izlogu brijačke radionice gosp. Ignaca Nemetija te mu se ovim putem želimo zahvaliti.
Za doprinos u razvoju sporta u ovoj godini od Saveza za fizičku kulturu dodijeljena je diploma i dvojici naših članova: Marini Šimek i Zvonimiru Bosanoviću.
Klub je aktivno učestvovao u proslavi 40. godišnjice Narodne tehnike, prilikom čega je održano 5 predavanja s prikazivanjem ronilačke opreme te podvodnih filmova sa klupskih akcija. Manifestacija se održavala u Domu JNA. Tom prilikom je klubu za dosadašnji rad i doprinos u razvoju Narodne tehnike uručena «Srebrna plaketa» Narodne tehnike, te priznanje.
Predsjednik kluba je bila Marina Šimek.
Godina 1987.
Od radnih akcija, osim petnaestak akcija na HE Varaždin i Čakovec te za potrebe SUP-a, valja izdvojiti sljedeće: U Topličici pokraj Novog Marofa bili smo angažirani prilikom popravka cijevovoda tamošnjeg ribnjaka. Od interesantnih akcija je bila i ona kad smo ronili u skoro samom centru Čakovca, a za potrebe firme Gradnja-Osijek iz Osijeka. Tom prilikom smo kontinuirano nekoliko dana i noći ronili na postavljanju samoukopnih temelja za silos. U 28 radnih ronilačkih akcija sudjelovala su 34 ronioca koji su ostvarili preko 100 sati ronjenja.. Nisu izostale niti standardne ekoakcije na rijeci Dravi ispred kupališnog dijela, te akcija na zajedničkom logorovanju s članovima DŠV Šoderica iz Koprivnice koje se održavalo 02. i 03. maja. Povodom Dana Republike održano je ronjenje u Puli gdje se ujedno nekolicina iskusnih ronilaca obučavala za ronjenje u suhim odijelima. Stažno ronjenje organizirano je na otoku Cresu, a članovi su bili smješteni u Osoru u autokampu Bijar. Kroz razne aktivnosti je prošlo 36 kategornika te ukupno sedamdesetak članova kluba.
U 1987. godini klub je školovao 8 članova za kategoriju «mlađi ronilac». Za poboljšanje fizičke kondicije prišli smo uređivanju trim kabineta, te je za te potrebe nabavljeno nekoliko rekvizita.
Nagrade Saveza za fizičku kulturu dobili su i naši članovi. Diplomu su primili Željko Ožeg, Ivan Herman i Krešimir Levatić.
Predsjednik kluba je bio Vladimir Gerić.
Godina 1988.
Osim redovitih ronjenja prilikom remontnih radova na hidroelektranama, koje se izvode u zimskom periodu, bilo je i akcija kojima do sada nismo prisustvovali.
Na sanaciji jednog polja brane HE Čakovec radili smo tjedan dana, zajedno s ostalim izvođačima. Jedinstvena akcija je izvedena krajem mjeseca prosinca na Crpnoj stanici Varaždin gdje se trebalo spustiti u bunar promjera 80 centimetara na dubinu od 38 metara. Od ekoakcija spominjemo tradicionalno ronjenje za prvomajske praznike na Dravi, te dobrovoljno davanje krvi.
Ova godina je na žalost poznata i po najvećem broju traženih i izvučenih utopljenika.
Svestranost kluba i znak da nismo samo na vodi je i odlazak veće grupe naših ronilaca u organizaciji CPA Pula na skijanje na Golte u Sloveniju.
Stažno ronjenje je organizirano od 17.07.-17.08. na otoku Murteru, a članovi kluba su Boravili u autokampu Vučigrađa. Zbog ekonomičnije upotrebe opreme i efikasnijeg ostvarivanja satnice ronjenja taj dio stažnog je bio organiziran u tri grupe. Kroz stažno ronjenje na moru je prošlo 30 kategornika u pratnji obitelji i prijatelja, ukupno 60 učesnika. Ronilo se uz sam Murter i na otoke Mišina Kukuljare, Visovac Maslinjak i Kamičak.
Povodom Dana kluba organizirano je predavanje o vađenju ekobombe; broda Brigite Montanari, a ljubaznošću Varaždinca Franje Zeljaka, ronioca Brodospasa, koji živi i radi u Splitu, i koji je kao voditelj te akcije detaljno objasnio specifičnosti i rizike prilikom izvođenja te akcije. Predavanju su prisustvovali i članovi DŠV Šoderica.
Predsjednik kluba je bio Vladimir Gerić.
Godina 1989.
Osim redovite ekoakcije na Dravi, održana je dobro organizirana akcija čišćenja dna odvodnog kanala HE Varaždin kod kupališnog mosta. Izvučeno je dosta krupnog metalnog otpada od čega i dvadesetak bicikala. Štažno ronjenje odlučili smo organizirati na jednom od najudaljenijih otoka, otoku Lastovo. Ako se izuzmu besmislena maltretiranja od strane organa vlasti, možemo konstatirati da je stažno uspjelo. Druga grupa ronilaca koja nije mogla ići na Lastovo organizirano je otišla na otok Murter. Ostvareno je ukupno 687 zarona.
U Mariboru je 09.03. organizirano predavanje iz podvodne medicine gdje su prisustvovali i naši članovi. Predavanje je održao dr. Petar Denoble.
Predsjednik kluba je bio Petar Kovaček.
Godina 1990.
Osim redovitih pružanja usluga za privredne i druge subjekte na području akvatorija Varaždina i Međimurja, po prvi put nam se ukazala prilika i za sudjelovanje u izvođenju akcija na moru. Naime, firma Hidroing je ugovorila radove na izgradnji marine u mjestu Šimuni na otoku Pagu. Za izvođenje ronilačkih radova angažirali su upravo naš klub što je vjerojatno bio rezultat dosadašnje kvalitetne suradnje. Tijekom godine ostvareno je ukupno 1183 radnih zarona, te 1632 sata i 35 minuta boravka pod vodom, a u ronilačkim akcijama su učestvovala 39 ronioca. To je bila rekordna godina po broju zarona do sada. Stažna ronjenja su se odvijala na jezeru Motičnjak, u toku rijeke Drave, a centralno stažno ronjenje je ponovno organizirano na otoku Lastovo.
Predsjednik Kluba je bio Petar Kovaček, ali ne do kraja mandata.
Godina 1991.
S obzirom na događaje pred i početak rata smanjen je i broj akcija kluba. zvođeni su standardni radovi na hidroelektranama Varaždin i Čakovec, a po prvi puta smo angažirani i na novoj hidroelektrani dravskog sliva HE Dubrava. Za radnu organizaciju Cesta sudjelovali smo prilikom izvlačenja košare plovnog bagera koja je ostala zatrpana na dubini od 33 metra. S Rekreacijskim centrom Motičnjak, koji je vodio g. Zvonko Keliš, dogovorena je suradnja u smislu organiziranja spasilačke službe.
Treninzi naših članova su se odvijali na terenima varaždinskog akvatorija. Manja grupa ronilaca je uspjela obaviti stažno ronjenje na moru, putem vješto izbjegavajući barikade. Kao i do sada, ljeti smo «suhe» treninge održavali kod naših prostorija na Dravskom kupalištu, ukoliko je situacija dozvoljavala, jer je već tada Jugoarmada imala svoje «treninge» po trim stazi i na terenima gdje smo obično mi trenirali. Općenito gledano, u 1991. godini naročito je došao do izražaja individualni i familijarni oblik «kondicijskog treninga», jer se zapažalo često trčanje u skloništa. Neki naši članovi «trenirali» su na «sportskim» terenima oko Pakraca, Velebita i drugdje u Hrvatskoj. Osim kondicije, trajno će nam ostati u sjećanju žalosna i tragična 1991. u kojoj je naša Hrvatska doživjela velika stradanja, ali ujedno i željeno evropsko i svjetsko priznanje samostalne države.
Školovanja su održana samo djelomično te su nakon tečaja u CPA Pula zvanje «mlađeg ronioca» stekla dva naša člana.
Protekla godine veća briga je posvećena reorganizaciji kluba i prilagođavanju njegova rada prema novim zakonskim propisima. Naime, zbog raskola iz devedesete redovna Skupština nije održana u mjesecu veljači. Nekolicina članova na inicijativu Zvonimira Bosanovića uspijeva organizirati sastanak ronilaca gdje su analizirani razlozi krize. Prisutni svojim potpisom odlučuju o nastavku rada kluba i pripremi redovne godišnje Skupštine, a je ista održana 2. lipnja.
Za predsjednika kluba je izabran Zvonimir Bosanović.
U smislu daljnjeg tehničkog usavršavanja nabavljeni su «podvodni liftovi» za podizanje i prenošenje tereta u vodi do težine 2,5 tona. Za poboljšanje društvenog života u klubu prišlo se i daljnjem uređivanje klupskih prostorija; uređena je priručna kuhinja, nabavljen hladnjak te muzička linija koju nam je netko nakon kratkog vremena ukrao zajedno s garantnim listom, provalivši u klupske prostorije.
Petar Kovaček je proglašen prvim počasnim članom kluba.
Godina 1992.
Klub učestvuje u redovitim akcijama prilikom remontnih radova na elektranama dravskog sliva. Vršimo ronilačke radove prilikom izgradnje «mini» elektrane na pogonu HE Čakovec gdje stječemo nova iskustva prilikom podvodnih betoniranja. Iz odvodnog kanala HE Čakovec tražimo i izvlačimo sletjeli automobil, a za potrebe MUP-a pretražujemo dno jezera Trakošćan. Na HE Dubrava tražimo propuste i oštećenja nasipa akumulacijskog jezera i sve pratimo podvodnim snimanjem kao dokaz našim tvrdnjama.
Ponovno krećemo s eko akcijama čišćenja priobalnog dijela rijeke Drave ispred kupališta te kupališnog dijela jezera Motičnjak. Organiziramo akcije dobrovoljnog davanja krvi. Održano je dvodnevno logorovanje povodom Dana državnosti na jezeru Motičnjak gdje smo ujedno građanstvu prezentirali ronilačku opremu i tehnike ronjenja.
Stažna ronjenja na moru su organizirana u Karlobagu i na otoku Rabu.
Po prvi puta se tečaj za kategoriju «mlađi ronilac» održava u Varaždinu, jer klub za to posjeduje sve uvjete, a uvelike se smanjuju troškovi tečaja u dijelu troškova boravka na moru. Tečaju je pristupilo 7 kandidata iz našeg kluba i 9 članova iz DŠV Šoderica. Voditelj tečaja je bio Vladimir Miljević iz CPA Pula, a asistirali su naši stariji ronioci.
U 1992. godini dolazi do transformacije kluba prema novim važećim propisima. Klub je aktivni učesnik u osnivanju novog Hrvatskog ronilačkog saveza Hrvatske. Krajem veljače predstavnici kluba prisustvuju redovnoj Izbornoj skupštini Narodne tehnike.
Predsjednik kluba je bio Zvonimir Bosanović.
Godina 1993.
Tijekom godine je nastavljeno pružanje usluga elektranama Dravskog sliva, MUP-a, te drugim subjektima. Također je nastavljeno sa humanitarnim akcijama traženja i izvlačenja utopljenika, te dobrovoljnog davanja krvi. Ekoakcije smo standardno provodili tokom prvosvibanjskih praznika na rijeci Dravi ispred kupališta, te za Dan državnosti na Motičnjaku na RC Aquacity gdje smo ujedno i organizirali logorovanje. Stažno ronjenje je organizirano u Karlobagu i Crikvenici. Tijekom godine je ostvareno 326 zarona, a efektivno se boravilo pod vodom 239 sati i 14 minuta.
Klub je od MUP-a, Policijske uprave varaždinske na korištenje dobio Land Rover, te od sada nismo više toliko vezani za druga prijevozna sredstva.
Predsjednik Kluba je bio Ivan Popijač.
Godina 1994.
Nastavlja se s ekološkim i humanitarnim akcijama (ekološke, standardno na Dravi i Motičnjaku). Od humanitarnih, osim dobrovoljnog davanja krvi, dosta smo bili angažirani na traženju i izvlačenju utopljenika i to dva puta na Motičnjaku, jednom na šljunčari Poleve u Međimurju i dva puta na akumulacijskom jezeru HE Čakovec. Nastavljeno je također sa samofinanciranjem radeći za potrebe Hrvatske elektroprivrede na elektranama dravskog sliva. Od ostalih radnih akcija valja spomenuti ronjenje za firmu Hidroing. U samom centru Varaždina 22 dana smo ronili na betoniranju predtemelja buduće zgrade Varaždinske banke, pri čemu je utrošeno više od 1400 kubika betona.
Stažno ronjenje klub je organizirao na otoku Krku u Glavotoku, a nekolicina članova koji nisu bili u mogućnosti uklopiti se u taj termin, stažno ronjenje su realizirali na Kornatima. U ovoj godini članovi kluba su realizirali 254 zarona i pod vodom boravili 234 sata i 5 minuta.
Za opstanak kluba jako je važno permanentno školovanje novih članova, kao i školovanja za više kategorije koje nije zaboravljeno niti u ovoj godini.
Predsjednik kluba je bio Ivan Popijač.
Godina 1995.
Klub je organizirao nekoliko ekoakcija na Dravi i na Motičnjaku, a do izražaja su došle i humanitarne akcije. U siječnju smo na akumulacijskom jezeru HE Dubrava nekoliko dana pretraživali dno ne bi li pronašli tijela dvojice utopljenika, no iz uz veliki trud akcije su bile bezuspješne. Sa sretnim ishodom je završila «autoškola» jednog četverogodišnjaka koji je uspio tatin auto uvesti u odvodni kanal HE Čakovec. Izvlačili smo također riječni čamac iz Drave i izvanbrodski motor koji je pao. Osim redovitih angažiranja prilikom zimskih remonta na elektranama, za firmu Vodogradnja radili smo na pregrađivanju izlaznog dijela agregata biološkog minimuma na HE Dubrava. Na ulaznim rešetkama hidroelektrana otklanjali smo drvene nanose, a također smo ih i čistili od školjaka. Članovi kluba su obavljali spasilačku službu na Motičnjaku.
Stažno ronjenje, osim na Motičnjaku, klub je ponovno organizirao na otoku Lastovu. Nekolicina članova koji se nisu mogli uklopiti u termin stažnog na Lastovu isto su odradili na Kornatima. Tijekom godine izvršeno je ukupno 262 zarona s 216 sati i 57 minuta boravka pod vodom.
Ova godina je poznata po školovanju prvih instruktora rojenja što je za budućnost kluba veoma važno, jer ćemo od sada moći samostalno školovati buduće ronioce.
Predsjednik kluba je bio Zlatko Jaklin.
Godina 1996.
Ova godina je upisana kao najcrnja godina u povijesti kluba, jer su prilikom redovitih pregleda 31.10.na HE Čakovec smrtno stradala dva naša člana Nenad Cirkvenčić-Crkva i
Zlatko Jaklin-Jaka.
Od samog početka godine klub se angažirao na ekološkim i humanitarnim akcijama. Standardno, za prvosvibanjske praznike na Dravi i Dan državnosti na Motičnjaku gdje je bilo organizirano i dvodnevno logorovanje. Dio članova je bio na ekoakciji u Rovinju. Nisu izostale akcije dobrovoljnog davanja krvi, a tijekom ljetnog perioda članovi su bili angažirani na spasilačkoj službi na RC Aquacity. U drenažnom kanalu HE Čakovec, te u odvodnom kanalu HE Dubrava bili smo angažirani na izvlačenju automobila sletjelih s ceste.
Na akumulacijskom jezeru HE Dubrava 13.09. je održana vježba zaštite i spašavanja na vodi pod nazivom Jezero '96. Vježbu je organizirao pododsjek civilne zaštite PU Međimurske. Članovi našeg kluba su uzeli učešće u ronilačkom dijelu vježbe. Još jedna od značajnih akcija naših ronilaca je bila također u rujnu na odvodnom kanalu HE Dubrava gdje smo po pozivu MUP-a intervenirali. Naime, ispod mosta su primijećena eksplozivna sredstva koja je netko odbacio. Tom prilikom su izvađene tri tromblonske mine i pet ručnih bombi. Kontinuirano, tijekom godine se ronilo i za privredne organizacije, najviše na elektranama dravskog sliva, prilikom čega su članovi kluba bili aktivni u 18 radnih akcija.
Stažno ronjenje je organizirano na otoku Cresu, a članovi su bili smješteni u mjestu Beli. Tijekom godine u brojnim akcijama članovi su ostvarili 312 zarona i pod vodom efektivno boravili 301 sat i 30 minuta.
Proslavljena je 15. godišnjica rada kluba povodom čega je u Forumu mladih na Franjevačkom trgu organizirana prigodna izložba fotografija i dokumanata o radu kluba.
Predsjednik kluba je bio Zlatko Jaklin, a nakon tragičnog događaja funkciju v.d. predsjednika je obnašao Davor Podobnik
Godina 1997.
Nakon tragičnog događaja klub, iako susretan sa mnogim poteškoćama je smogao snage i nastavio sa svojim radom, angažirajući se u mnogim akcijama. Nastavljeno je s ekološkim i humanitarnim akcijama. Od ekoakcija, osim na Dravi i na Motičnjaku, treba spomenuti odlazak naših članova na otok Vis u Komižu, te na Rab, gdje su naši članovi obavljali čišćenja podmorja sa zajedno sa drugim klubovima iz Hrvatske. Samostalno smo organizirali ekoakcije na otoku Lastovu. Dvodnevno logorovanje je organizirano na Motičnjaku povodom Dana državnosti prilikom čega je klub uzeo učešće u programu na RC Aquacity. Dobrovoljno davanje krvi je organizirano dva puta. Sprovedena je spasilačka služba na RC Aquacity. Ronilo se i dalje za potrebe privrednih subjekata od kojih možemo izdvojiti video snimanja osam pozicija na nasipu akumulacije HE Dubrava, te snimanje pilota mosta na odvodnom kanalu HE Čakovec u sklopu buduće autoceste. Također je interesantno izdvojiti i ronjenje u bunaru tehnološke vode u Vindiji prilikom čega smo utvrdili poremećaje na spojevima bunarskih cijevi. Ukupno se ronilo u 34 radne akcije u kojima je sudjelovao 31 ronilac, a realizirano je 189 zarona.
Stručno usavršavanje je klub organizirao ponovo na otoku Lastovu, a ronilački kamp je bio otvoren skoro mjesec dana. Po prvi put je klub bio organizator ispita za voditelje čamca (brodice). Tečaj su održali kapetani Kapetanije pristanišne Osijek iz Osijeka.
Klubu je dodijeljena Zlatna plaketa od strane Zajednice športskih udruga grada Varaždina.
Predsjednik kluba je bio Dušan Jezernik.
Godina 1998.
Od akcija i ove godine su bile nezaobilazne one ekološkog i humanitarnog karaktera. Na Dravi smo ponovno čistili priobalni dio kod kupališta za vrijeme prvosvibanjskih praznika, a na Motičnjaku u sklopu RC Aquacity priobalni dio kupališta. U suradnji s Turističkom organizacijom grada Rovinja uključili smo se u tamošnju akciju čišćenja podmorja. Nije izostalo niti dobrovoljno davanje krvi. U smislu spašavanja bili smo sudionici jedne vježbe. Kao sastavni dio interventne postrojbe za spašavanje na vodi na ušću odvodnog kanala pogona HE Čakovec, uzeli smo učešće u pokaznoj vježbi Drava'98. To je bila središnja pokazna vježba za cijelu Hrvatsku.
Redovito smo bili na usluzi za potrebe pravnih subjekata, naročito hidroelektrana. Od specifičnih akcija treba spomenuti arheološko ronjenje početkom veljače na šljunčari Poleve u Međimurskoj županiji, gdje smo na poziv arheologa nastojali pronaći dijelove rimskog žrtvenika. Specifičnost tog ronjenja je, osim hladnoće, ronjenje pod ledom debljine oko 20 cm koji je trebalo prvo probiti da bi ronioci mogli zaroniti.
Od radova na hidroelektranama treba spomenuti pregrađivanje polja brane s pomoćnim zatvaračima tzv. «iglama» čija je masa nekoliko tona. Od 6 polja brane pregradili smo čak 4 polja.
Stažno ronjenje je realizirano na otoku Lastovu gdje smo kao suosnivači tamošnjeg kluba Tajan školovali nekoliko njihovih članova i pripomogli klubu donacijom dijela ronilačke opreme. Ni za vrijeme boravka na Lastovu nisu izostala čišćenja, kako kopna tako i podmorja.
Nastavilo se sa školovanjem novih kadrova, a neki članovi su svoje kategorije unaprijedili.
Za sigurnije ronjenje u najtežim uvjetima kupili smo regulatore koji se ne zaleđuju i podvodne svjetiljke većih snaga.
Predsjednik kluba je bio Dušan Jezernik.
Godina 1999.
Kontinuitet rada tijekom cijele godine jedna je od karakteristika ovog kluba. Redoviti treninzi, redovite ekoakcije, humanitarne akcije, logorovanja, planinarenja tijekom zimskih mjeseci, dobrovoljna davanja krvi, samo su neki od aktivnosti kluba tijekom godine. Tako je bilo i ove godine. Zna se, ekoakcije - Drava, Motičnjak, te neka mjesta na našem Jadranu. Humanitarne akcije - dobrovoljno davanje krvi, traženje i izvlačenje utopljenika, automobila i sl.
S obzirom na uvijek opsežan plan rada kluba potreban je i velik angažman članova na radovima prihodovne naravi. Najveći dio sredstava za svoj rad doprinosimo sami sa svojim radom. Tako je bilo i ove godine. U 25 radnih akcija sudjelovao je 21 član kluba, a realizirano je ukupno 89 zarona. Osim redovitih remontnih radova na elektranama dravskog sliva, može se izdvojiti čišćenje sondi «limigrafa» kod ormoškog mosta preko rijeke Drave u Sloveniji. Iz drenažnog kanala akumulacijskog jezera HE Čakovec izvlačili smo automobil koji je sletio s ceste. Za potrebe MUP-a PU Varaždinske i PU Međimurske bili smo angažirani na traženju dokaznih materijala, te na šljunčari Tegra kod Preloga na traženju i izvlačenju utopljenika. Na šljunčari Lešće kod Hrastovljana, a za firmu Cesta ronili smo prilikom traženja i izvlačenja košare skrepera za izvlačenje šljunka.
Zbog kratkoga roka i zbog kolebanja odgovornih osoba, na otoku Lastovu nije došlo do stažnog kampiranja i provođenja aktivnosti na Lastovu, iako smo pribavili sve potrebne dozvole za ronjenje. Stoga je ronjenje organizirano na otoku Hvaru, a ronioci su boravili u autokampu u Jelsi gdje je kroz razne aktivnosti prošlo oko šezdesetak naših članova sa svojim članovima obitelji.
Tijekom godine je 45 članova našeg kluba ostvarilo 639 zarona.
Predsjednik kluba je bio Dušan Jezernik.
Godina 2000.
Rad kluba je nastavljen u kontinuitetu. Redoviti treninzi na terenima oko klupskih prostorija na Dravskom kupalištu, treninzi na bazenima u Čakovcu i Minervi u Varaždinskim toplicama, ekološke akcije, humanitarne djelatnosti, stažna ronjenja, planinarenja tijekom zime, i još dosta toga, presjek je rada kluba i tijekom 2000.godine. Izvlačili smo dva automobila iz rijeke Drave, od kojih jednog kod Borla u Sloveniji. Za potrebe MUP-a tražili nekoliko puta dokazne materijale, a po pozivu tražili i izvlačili utopljenike. Na RC Aquacity obavljali smo spasilačku službu.
U sklopu Partnerstva za mir, pod pokroviteljstvom NATO-a, održana je međunarodna vježba Zakarpatje 2000..Vježba je održana u Ukrajini kod mjesta Užgorod na rijeci Už gdje su u ronilačkom dijelu Hrvatsku predstavljali članovi našeg kluba u sastavu Specijalne spasilačke jedinice Civilne zaštite MUP-a RH (Zvonimir Bosanović, Zlatko Šlezak, Dušan Jezernik i Tomislav Tkalčec).
Uz pomoć i odobrenja graničnih službi Hrvatske, Mađarske i Slovenije, te Civilne zaštite Varaždinske i Međimurske i Autobusnog prometa Varaždin, organizirali smo po prvi put ekološki spust po rijeci Muri, pod nazivom Drava v' Muri, od slovenske granice (Gibina) do ušća rijeke kod Legrada. Spuštanje je trajalo dva dana, a prevaljen je put od 75 km. Zahvaljujući razumijevanju i gostoprimstvu Hrvatskih voda noćili smo u njihovom objektu kod graničnog prijelaza Goričan, tj. na polovici puta.
Za potrebe hidroelektrana Dravskog sliva redovite remontne radove smo završili do 21.03, a iza toga intervenirali po pozivu: s ulazne rešetke HE Dubrava izvadili smo preko 10 kubika granja i panjeva i sve to snimili video kamerom. Nakon dosta godina ponovno smo snimili pilote svih pet mostova na odvodnom kanalu HE Varaždin. Snimali smo pojedine dijelove betonskih građevina na svim trima elektranama. Na HE Dubrava izvršili smo snimanje praga na ulazu dovodnog kanala, te kameni nanos na odvodnom dijelu. Po prvi puta snimljeni su stupovi brane HE Varaždin na uzvodnom dijelu. Najveća radna aktivnost se odvijala u Straškom gdje smo 13 dana za potrebe firme Congama iz Varaždina izvlačili iz mora oko 800 metara kanalizacijskih cijevi. Zbog nekorektnosti investitora ti nam radovi nisu do kraja plaćeni «jer oni su samo klub». Uz ovu i 29 drugih radnih akcija aktivna su bila 23 člana.
Stažno ronjenje je organizirano na otoku Pašmanu u mjestu Tkon gdje je ljubaznošću obitelji Benčić, šezdesetak članova s obitelji provelo i do mjesec dana.
U 2000. godini članovi kluba su ostvarili čak 931 zaron, odnosno 740 sati i 20 minuta efektivnog boravka pod vodom. Godina je bila izuzetno posvećena i školovanjima, naročito za više kategorije.
Predsjednik kluba je bio Dušan Jezernik.
Godina 2001.
Ova godina je jubilarna godina kad proslavljamo 20 godina kontinuiranog rada kluba.
Ekoakcije su održavane na Dravi za prvosvibanjske praznike, te na RC Aquacity. Osim ovih, članovi kluba su se uključili u ekoakcije u Karlovcu na rijeci Korani, te na centralnoj akciji na otoku Cresu u Martinščici. Dva puta smo organizirali dobrovoljno davanje krvi, te dva puta bili angažirani na traženju i izvlačenju utopljenika iz rijeke Drave. U sklopu Specijalne jedinice za spašavanje na vodi Civilne zaštite PU Varaždinske neki od članova su bili sudionici jednodnevne vježbe na rijeci Dravi. Članovi kluba su obavljali spasilačku službu na kupališnom dijeli RC Aquacity. Organiziran je 2. spust rijekom Murom Drava v' Muri 2001. prilikom čega su u dvodnevnoj akciji tridesetak sudionika prešli 75 km. Akciji su se pridružili i ronioci iz KPA Sisak.
S obzirom da nismo dobili sva potrebna odobrenja za boravak na Lastovu, stažno ronjenje smo organizirali na otoku Korčuli. Sedamdesetak članova s obiteljima je boravilo u Prižbi u autokampu Ravno zahvaljujući pomoći i gostoljubivosti vlasnika kampa g. Branka Milata.
Od radnih akcija valja spomenuti preglede pragova ulaznih kanala hidroelektrana te kontrola dilatacija na pokosima nasipa. Na HE Dubrava u četiri navrata smo pretraživali eventualna propuštanja na asfaltnoj oblozi pokosa nasipa, ali smo zbog nadolazeće zime i velikih blokova kamenja radove odgodili za iduću godinu. Za HE Varaždin smo ponovno očistili sonde limigrafa na Dravi kod ormoškog mosta.
U 2001.godini je izvršeno 540 zarona, pri čemu je ostvareno 451 sat i 57 minuta efektivnog boravka pod vodom. Školovanja također nisu zanemarena.
Povodom 20. godišnjice rada kluba od grada Varaždina klub je dobio dva kompleta za pružanje prve pomoći kisikom DAN Komplet, što će uvelike doprinijeti većoj sigurnosti prilikom obavljanja ronilačkih zadataka. Od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatske, za svoj rad na polju ekologije, klub je dobio priznanje za svoj doprinos u zaštiti okoliša i podmorja.
Predsjednik kluba je bio Zvonimir Bosanović.
Godina 2002.
Godina je bila bogata raznolikim aktivnostima tijekom cijele godine. Od ekoloških akcija spominjemo akcije na Dravi i «varaždinskom moru», ekoakciju u Zagrebu na Jarunu, te akcije članova na otoku Visu i otoku Lastovu. Također su neki naši članovi bili na ekološkoj akciji u Sloveniji u Bohinju.
Uz odobrenje naših graničnih službi, graničnih službi Slovenije i Mađarske, te uz pomoć Autobusnog prometa Varaždin, Civilne zaštite i našeg ronioca, autoprijevoznika, Željka Martineza, po treći puta smo realizirali ekospust rijekom Murom pod nazivom Drava v' Muri 2002. Uz dobrovoljno davanje krvi, humanitarno smo djelovali 3 puta na traženju i izvlačenju utopljenika, te tri puta na izvlačenju automobila (odvodni kanal HE Dubrava, HE Čakovec i HE Varaždin). Odrađivali smo spasilačku službu na RC Aquacity, a naš rad je pridonio dobivanju Plave zastave koju dodjeljuje Međunarodna zaklada za odgoj i obrazovanje za okoliš.
Dosta se radilo i u smislu ronilačkih radova, najviše za potrebe HEP-a i MUP-a. U 34 ronilačke akcije sudjelovalo je 30 članova.
Nakon šestomjesečnog iznuđivanja dozvola stažno ronjenje smo ponovno uspjeli organizirati na otoku Lastovu gdje su članovi u periodu od mjesec dana, koliko je kamp bio otvoren, osim redovitih savladavanja tehnikom ronjenja, također imali i završne ispite tečajeva. Sveukupno je u 2002. godini zaronjeno 467 puta, a članovi su realizirali 371 sat i 57 minuta efektivnog boravka pod vodom.
Tečajevi za kategoriju R1* su održani kombinirano u Varaždinu i Čakovcu na bazenima, a završni dio na lokacijama Cresa, Rijeke i Lastova.
Ponovno smo organizirali tečaj za pružanje prve pomoći kisikom Dan oxygen provider. Tečaj je održao dr. Darko Kovačević iz Zagreba. Naši instruktori i liječnici su prisustvovali redovitom seminaru instruktora i liječnika koji je održan na Brijunima.
Svestranost rada našeg kluba pokazuje i sudjelovanje za izbor Miss Universe koji je održan na bazenima u Čakovcu. Prisustvovali smo Izbornoj skupštini Zajednice tehničke kulture Grada Varaždina.
Predsjednik kluba je bio Zvonimir Bosanović.
Godina 2003.
Tijekom godine smo radili na svim područjima našeg djelovanja. Osim na ekoakcijama na Dravi i Motičnjaku, koje konstantno organiziramo, sudjelovali smo na ekoakciji u Rovinju. Po četvrti put smo organizirali ekospust gumenim čamcima po rijeci Muri. Ni humanitarne aktivnosti nisu izostale. Osim dobrovoljnog davanja krvi, morali smo, nažalost, intervenirati u tri akcije traženja i izvlačenja utopljenika. Dva puta na Motičnjaku i jednom na rijeci Muri kod mjesta Peklenica. Redovito smo tijekom ljetnog perioda obavljali spasilačku službu na RC Aquacity kojem je i ove godine između ostalog i zbog redovitog čišćenja priobalja dodijeljena Plava zastava.
Od radnih akcija, kojih je bilo 32, a u kojima je sudjelovalo 30 učesnika i prilikom čega je realiziran 171 zaron mogu se izdvojiti: Devetodnevna akcija izvlačenja košare skrepera za vađenje šljunaka za dubine od 24 metra, a za Cestu-Mineral početkom mjeseca ožujka. Sve bi bilo u redu da opet nismo naišli na nekorektnost investitora. Izrazito važnu i specifičnu akciju odradili smo za MUP prilikom čega smo pronašli ključni dokazni materijal u odvodnom kanalu HE Varaždin, pušku kojom je ubijen policajac. Također smo za MUP prikupljali podatke o autu koji je sletio u odvodni kanal HE Varaždin, a nesavjesni vozač nije prijavio udes. Na objektima hidroelektrana najviše smo, osim redovitih ronjenja za potrebe remonta, ronili na traženju oštećenja na pokosima dovodnog kanala . Na pogonu HE Varaždin opet smo radili na pregrađivanju jednog polja brane pomoću pomoćnih zatvarača «igli». Na pogonu HE Dubrava također smo pregrađivali jedno polje brane. Na pogonu HE Varaždin po prvi puta smo radili na zatvaranju tzv. regulatora protoka pomoću pomoćnih zatvarača kako bi se isti mogli sanirati.
Stažno ronjenje je organizirano uz pomoć kluba 3. Maj iz Rijeke koji su za naše članove ustupili svoj brod, tako da je nekolicina članova stažirala sa brodom. Ostali članovi svoja stažna ronjenja obavljali su na vodama varaždinskog akvatorija, najčešće Motičnjaka. U 2003. godini ostvarena su 362 zarona i 289 sati i 30 minuta efektivnog boravka pod vodom. Nisu zapostavljena ni školovanja.
Klub je u 2003. godini realizirao jedan od najzahtjevnijih projekata, koji je pripreman nekoliko godina. S uspjehom je završila ekspedicija Croatia-Peru 2003., čiji je cilj bio zaroniti na najvišem plovnom jezeru na svijetu Titicaca. Realizaciji ovog pothvata uvelike su pomogli konzul države Peru u Hrvatskoj g. Devide, gradovi Varaždin i Čakovec, te Varaždinska Županija. U izradi promidžbenog materijala pomogla je kuća Tonimir iz Varaždinskih Toplica s prigodnim majicama i trenirkama Fotex. Zahvaljujemo i ostalim sponzorima koji su pripomogli na svoj način.
Predsjednik kluba je bio Nenad Slunjski.
