Počeci okupljanja rukovatelja energetskih postrojenja datiraju od 1965. godine na inicijativu ložača i strojara parnih kotlova Varteksa, VIS-a i Kalnika. Kako za rad Društva nije bilo o dređenih programa, jedini cilj Društva bio je na okupu održati tada relativno mali broj energetičara.

Ubrzo intenzivne aktivnosti počinju na osnovu tada donesenog Pravilnika o stručnoj spremi i drugim uvjetima za vršenje poslova u radnim organizacijama koje imaju elektroenergetska, kotlovska i druga energetska postrojenja i posude pod pritiskom (Službeni list  FNRJ broj 47/64. u čijem je dodatku objavljen i Program stručnih ispita za stjecanje stručne spreme radnika koji rukuju energetskim, kotlovskim postrojenjima i posudama pod pritiskom).

Osamostaljenjem Republike Hrvatske  preuzeti su navedeni propisi koji u tek nešto izmijenjenom obliku vrijede i danas.

U osnivanju ogranka Saveza energetičara Hrvatske sudjeluju tadašnji stručnjaci iz  Varteksa,  Kalnika  i VIS-a.

Kako je iz navedenog pravilnika proizašla obveza da postojeći kadrovi moraju polagati dodatne ispite, a znatno je proširen krug zanimanja za koje se mora polagati stručni ispit, javlja se potreba za okupljanjem stručnjaka koji bi pomogli u educiranju postojećih i novih kadrova. Upravo na tom području članovi Društva  uključili su se u pripremu kandidata za razna energetska zvanja kao što su rukovatelji i strojari parnih kotlova, vodnih turbina, kompresorskih stanica, rukovatelji i ložači centralnih grijanja, crpnih stanica.

Iako je takvih kadrova na našem području bilo relativno malo, a tehnička razina poduzeća trebala ljude takvog profila, okupili smo priznate stručnjake tehničke struke energetskog usmjerenja i s njima otpočeli obuku najprije onih kadrova koji su već radili u energetskim postrojenjima, ali stručnjake  ostalih zanimanja kao što su elektro  i strojarski inženjeri, profesori fizike, inženjeri zaštite na radu te ekonomisti.

Stručna i kolegijalna suradnja bila je neophodna, jer su se poslijeratna postrojenja, pretežno ložena ugljenom, počela zamjenjivati modernijim loženim loživim uljem i plinom.

Tadašnji školski sustav nije davao adekvatne profile ljudi za sigurno i učinkovito rukovanje tim postrojenjima. Kako nije bilo takvih modernijih postrojenja, nije bilo ni praktičnih ni teoretskih znanja, stoga se je nametala nužnost i potreba međusobne suradnje i stjecanja novih znanja.

Osim tih djelatnosti Društvo se je počelo baviti i uslužnim djelatnostima, iako u manjem opsegu, da bi na taj način došli do neophodnih sredstava za početak rada Društva.

Prvi članovi društva postaju ložači i strojari parnih kotlova iz poduzeća Varteks, Florijan Bobić, Vis i Kalnik.

Novim članovima Društva postaju oni koji su među prvima polagali stručne ispite.

Polako se u članstvo uključuju inženjeri i tehničari raznih poduzeća, ne samo iz Varaždina već i iz Čakovca, Varaždinskih Toplica, Novog Marofa, Ludbrega i Ivanca.

Porastom broja članova, ali i dizanjem tehničke razine postrojenja, ukazala se  potreba za dodatnim osposobljavanjem postojećih kadrova organiziranjem stručnih ekskurzija te organizacijom stručnih savjetovanja, ne samo za članove Društva, već i za sve one koji se na neki način bave energetikom.

U tu su svrhu organizirana brojna savjetovanja vezana za sigurno i racionalno korištenje električne i toplinske energije.

Dio aktivnosti bio je usmjeren na razvoj unutrašnjeg ustrojstva Društva, osnivanjem osnovnih organizacija Društva.

U svom radu tadašnje vodstvo Društva uspjelo je razviti korektnu i uspješnu suradnju s organizacijom Narodne tehnike, organima vlasti te raznim stručnim organizacijama.

Posebno dobra suradnja ostvarena je s inspektoratom parnih kotlova uz čiju je suradnju organizirano niz predavanja o racionalnom korištenju i štednji energije

Rezultat tako uspješne suradnje je osnivanje Komisije za polaganje stručnih ispita u Varaždinu 1980. godine, rješenjem  Republičkog komiteta za energetiku, industriju, rudarstvo i zanatstvo prema kojem se u komisiju imenuju:

- Šimunović Ante dipl.ing., glavni inspektor parnih kotlova za predsjednika komisije i ispitivača za predmete automatike, goriva i izgaranje, parne i plinske turbine, hidro-turbine i tehničke propise;

- Novak Franjo dipl.ing., inspektor parnih kotlova za člana komisije i ispitivača iz predmeta tehnologija i priprema napojne vode i nauka o toplini;

- Filipač Stjepan dipl.ing., član komisije i ispitivač za kotlove i kompresore;

- Zlata Majnić, referent u Institutu za sigurnost Zagreb OOUR Zavod za zaštitu na radu i zaštitu od požara Varaždin za tajnika Komisije.

- Za ispitivače se imenuju :

- Vedriš Mijo, dipl.ing., inspektor parnih kotlova za zamjenika predsjednika i ispitivača iz predmeta automatika, goriva i izgaranje parnih i plinskih turbina te tehničkih propisa;

- Rosner Artur, dipl.ing., ispitivač iz predmeta centralna grijanja i klimatizacija;

- Košić Boris, prof., ispitivač iz predmeta fizika;

- Pizek  ing. Zdravko, dipl.oec., ispitivač iz predmeta zaštita na radu i organizacija rada;

- Surko Maloić Juraj, dipl.ing., ispitivač iz predmeta elektrotehnika te za zamjenika člana Komisije.

Komisija i nakon 24 godine i dalje djeluje u Varaždinu, u nešto izmijenjenom sastavu, tako da nakon smrti Košić Borisa i Filipač Stjepana u komisiji rade mr.sc. Dragutin Ptiček, mr.sc.Vladimir Prizl kao član Komisije i ispitivač za predmet automatika i Kuča Darko kao ispitivač iz predmeta fizika. Umjesto Majnić Zlate, tajnikom  komisije je imenovana Markulin Nada  te potom Ines Jakovljević.

Uz probleme različite naravi koji su se javljali tijekom života i rada Društva, spominjemo problem nedostatka prostora. Razumijevanjem grada Varaždina, Županije Varaždinske i Zajednice tehničke kulture, problem je donekle riješen te koristimo prostore Zajednice tehničke kulture Županije Varaždinske.

Aktivnosti Društva na organizaciji pripremnih tečajeva za polaganje stručnih ispita za rukovatelje energetskih postrojenja

Do formiranja komisije za polaganje stručnih ispita za energetsko zvanje 1982. godine u Varaždinu nema pouzdanih podataka , ali se ocjenjuje da je stručne ispite raznih profila položilo je cca 300 kandidata, dok je u razdoblju od 1982. godine do danas ispit položilo 1130 kandidata i to po godinama:

 

 

1982. god. 109 kandidata kroz 3 tečaja,

1983. god. 69 kandidata kroz 3 tečaja,

1984. god. 58 kandidata kroz 3 tečaja,

1985. god. 16 kandidata kroz 1 tečaj,

1986. god. 36 kandidata kroz 1 tečaj,

1987. god. 91 kandidat kroz 2 tečaja,

1988. god. 126 kandidata kroz 4 tečaja,

1989. god. 51 kandidat kroz 2 tečaja,

1990. god. 36 kandidata kroz 2 tečaja,

1991. god. 52 kandidata kroz 2 tečaja,

1992. god. 21 kandidat   kroz  1 tečaj

1993. god. 19 kandidata kroz 1 tečaj

1994. god. 64 kandidata kroz 2 tečaja,

1995. god. 56 kandidata kroz 2 tečaja,

1996. god. 22 kandidata kroz 1 tečaj,

1997. god. 25 kandidata kroz 1 tečaj.

1998. god   40 kandidata kroz 2 tečaja

1999. god   69 kandidata kroz   3 tečaja

2000. god   46 kandidata  kroz 2 tečaja

2001. god   41 kandidat   kroz  2 tečaja

2002. god   44 kandidata kroz  3 tečaja

2003. god   41 kandidat    kroz  2 tečaja

 

 

U strukturi kandidata  prevladavali su ranijih godina rukovatelji i ložači centralnih grijanja te strojari parnih kotlova dok se u zadnje vrijeme sve više pojavljuju strojari rashladnih postrojenja što ukazuje  na intenzivniji  razvoj prehrambene industrije.

Ispite su polagali i strojari crpnih stanica komunalnih poduzeća u Čakovcu Varaždinu i Đurđevcu, punitelji tehničkih plinova  u bolnicama Varaždin, Klenovnik, Čakovec te

kod distributera tekućeg naftnog plina.

S ponosom možemo naglasiti da smo radili na osposobljavanju cjelokupnih ekipa  strojara vodnih turbina u hidroelektranama na rijeci Dravi kao i na osposobljavanju gotovo cjelokupnog kadra strojara parnih kotlova, kompresorskih i rashladnih postrojenja u sustavu Podravke, Koke i INE-Nafta Lendava.

Da bi još više poboljšali kvalitetu pripremanja kandidata, naši su stručnjaci pripremili Skripte iz pojedinih područja koje bi olakšale kandidatima savladavanje nastavnog gradiva. Pripremili smo skripte iz: fizike, elektrotehnike, osnove automatike, plamenici automatika parnih kotlova, kompresori, rashladna postrojenja i tehnologija napojne vode, konstrukcija i eksploatacija postrojenja hidroelektrana. U pripremi su generatori pare, centralna grijanja i zaštita na radu i zaštita od požara.